Porezna rezidentnost fizičke osobe ključno je pitanje za pravilno određivanje poreznih obveza i primjene međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Prema hrvatskom zakonodavstvu, rezident je osoba koja u Hrvatskoj ima prebivalište ili uobičajeno boravište, a precizno utvrđivanje statusa rezidentnosti vrši se prema odredbama Općeg poreznog zakona. Pojam “prebivalište” uključuje mjesto gdje fizička osoba ima stan u vlasništvu ili posjedu najmanje 183 dana, dok “uobičajeno boravište” obuhvaća boravak koji nije privremen, također u trajanju od najmanje 183 dana. Kada porezni obveznik ima prebivalište ili boravište u više država, primjenjuju se pravila iz međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, a prioritet se daje državi gdje porezni obveznik ima središte životnih interesa. Središte životnih interesa određuje se prema obiteljskim, gospodarskim, kulturnim i društvenim vezama te drugim osobnim čimbenicima. Ako se rezidentnost ne može utvrditi prema životnim interesima, gleda se kriterij uobičajenog boravišta, a potom državljanstva. U slučaju da porezni obveznik ima dvojno državljanstvo ili ga nema, rezidentnost se utvrđuje međusobnim dogovorom država. Posebno je važno da rezidenti Hrvatske prijave sve primitke ostvarene u inozemstvu, neovisno o tome je li na njih već plaćen porez. Porez plaćen u inozemstvu može se uračunati u tuzemni porez, ali samo uz odgovarajuću dokumentaciju i potvrde stranog poreznog tijela. Ispravna primjena pravila o rezidentnosti omogućuje izbjegavanje dvostrukog oporezivanja i osigurava poštivanje poreznih obveza prema zakonima Republike Hrvatske.